Derviski Red Bektasija

by Prof. Dzemal Cehajic

 

Derviski red bektasija razvio se kao red ili sekta, apsorbirajuci misticko-heterodoksne grope dervisa, kao

sto su na primjer Abdalan-i Rum, kalenderije, hajdarije. Naime, ovaj red uzdigao se i formirao iz

raznorodnog nasljeda heterodoksno-islamskih tendencija, te hristcansko-anadolskih i turskih sujevjerja.

Buduci da je Hadzi Bektas Veli bio ucenik i najistaknutiji nasljednik Baba Ishaka, ili kako se drugacije

nazivao Baba Rasula, tog slavnog sejha baba'ija, zacijelo da se i bektasizam stvarao oslanjajuci se na

tradiciju "baba?ija" i na drevne heterodoksne elemente Turkmena u cijoj sredini se i razvio. Po misljenju

Fuad Koprilija bez oklijevanja mozemo tvrditi da izmedu Hadzi Bektas i njegova sejha Baba Ishaka, kao i

kalenderija, hajdarija i babaija ne postoji neka razlika u doktrinarnom pogledu.



I porijeklo tih baba'ija i turkmenskih sejhova, Fuad Koprulu trazi djelomicno u bratstvu jesevija, a

djelomicno u grupi kalenderija. Ovo posljednje vuce svoje porijeklo iz grupe zvane horasanska skola, ili

jednostavno melametija i razvija se poslije Dzemaludin Samia (umro 1584) u Siriji, Egiptu, Iraku, Persiji,

Indiji, Srednjoj Aziji i Anadoliji. Prezir prema opstem misljenju, nezenjstvo, siromastvo i prosjacenje su

osnovni izrazaji i nacela melametija, koja su varirala do izvjesne mjere prema vremenu i sredini.

Kalenderije su dervisi-lutalice, koji su, obrijane kose, obrva, brade i brkova, lutali od grada do grada,

mada su u nekirn centrima imali i svoje tekije.



Takoder i bratstvo hajdarija, koje je krajem XII-og vijeka osnovano u Horasanu od strane turskog sejha

Kutbudina Hajdara, a koje vodi svoje porijeklo od jesevijskog reda, bilo je jako nadahnuto ucenjem reda

kalenderija. Pripadnici hajdarija su bili, narocito, rnladi Turci iz Horasana.



Vec u XIII stoljecu dervisi reda kalenderija, hajdarija i jesevija, ciji misionari su nailazili na bolji prijem i

odziv medu plemenima po selima negu u gradovima, gomilali su se u Anadoliji, koja je dosla pod vlast

Ilhanida. Pod zastitom Mongola, turski sejhovi
(babe) su dosli u Anadoliju sa svojim dervisima da tu

produze propagiranje svojih ucenja. Istina, oni su od nomada po selima dolazili i boravili na dvorovirna

Seldzuka i krajiskih begova.



Zacijelo, i islam Turkmena, s obzirom na sve moguce utjecaje i nasljeda, bio je isuvise heterodoksan,

buduci da je rezultirao iz sinteze idolopoklonickih elemenata Turaka i jedne popularne forme ekstremnog

si?itstva, mistike i lokalnih nasljeda.



Bektasijski red koji je u XIV stoljecu bio poznat pod imenom "Abdalan-i Rum" (abdali Anadolije) ili "Babe

Turkmena", koji su uzeli ucesca u ratovirna za Osmana i Orhana i intimno bili vezani za osnutak

Osmanskog Carstva, moze se tretirati kao jedna od docnijih forrni babaizma koji je nastao mijesanjem

doktrina heterodoksnih bratstava -jesevija, kalenderija, hajdarija, kako smo vec rekli, sa predanjirna

anadolskih Turkmena i lokalnim predrasudama.



Dakle, red bektasija razvio se u sinkretisticko jedinstvo i kombinaciju raznorodnih elemenata koji vade

porijeklo iz mnogih izvora - narodnih, heterodoksnih, ezoterickih, pacev od narodnih kultova Centralne

Azije i Anadolije, do anadolsko-turskih i hriscanskih, a kasnije i balkanskih, do doktrina hurufIja. On je

baziran na kultu sveca
(evlije) i organizovanom sistemu tekija ili loza, u kojem je Hadzi Bektas samo

centralisticka figura, odnosno identifIkacija i ujednjiavajuci spritualni

faktor.



Bektasijski, red koji je postojao vec u XIV vijeku, narocito je dobio na znacaju u XV i XVI stoljecu, kada je

objedinio ostale heterodoksne grope i kada je stvoren kult Hadzi Bektasa Velija medu abdalima i svim

ostalim grupama proizaslim iz babaizma, buduci da se red organizovao u sistem loza i ustaljenih pravila i

ceremenoja, da bi najzad prerastao u siroku organizaciju.



Naime, u Hadzi Bektasovom djelu "Maqalat"-u, napisanom prvo na arapskom, zatim pretocenom u

stihove na turskom, a onda i u tursku prozu, ne samo da nije iskristalisana organizaciona struktura i

obicaji reda, nego i doktrine i ritual i specificne misterije bektasija nisu bili posebno istaknuti, sto

potvrduje tezu da je konacno fomiranje reda u organizacionom pogledu ucinio "drugi pir", Balim Sultan

(umro 1516) pocetkom XVI stoljeca. I sama njegova titlua "
pir-i thani" (drugi ucitelj) govori o njegovoj

ulozi i znacaju u organizaciji bektsijskog reda.



Prema sacuvanoj tradiciji, Balim Sultan je postavljen na celo reda, odnosno povjerena mu je funkcija

proceInika glavne bektsijske tekije (
Pir Evi) u Hadzi Bektas Koyu u blizini Kirsehira 1501. godine. Poslije

Balim Sultana, ustalila se praksa da se proceInik centralne tekije bektsija
(dede), koji slovi kao voda i

lider, bira od strane specijalnog koncila (savjeta).



Dakle, Balim Sultan je stvorio organizaciju od tih raznorodnih elemenata, o kojima smo govorili, formirao

zajednicki ideal, unificirao osnovni ritual i simbolizam, a kaze se i da je uveo i praksu nezenjstva. Istina je,

medutim, da je celibat praktikovala samo jedna neznatna grupa bektasija



Ali, i pored toga, mi u literaturi bektasija susrecemo disonantnu hrpu vjerovanja i dogmi nastalih u

razlicito vrijeme i u raznolikom ambijentu, zbog cega se i ne moze, mozda, govoriti o bilo kakvom

pokusaju da se ana objedine u jedan unificirani sistem. I ne samo da postoji siroki korpus vjerovanja

razlicitih vrsta, nego se i bektasije medusobno ne slazu u pogledu znacaja izvjesnih dogmi. Njihovi pogledi

na Zivot najbolje su izrazeni u odnosu prema ortodoksnom islamu i ortodoksnim uciteljima, koji se mogu

okarakterisati kao nepostedna kritika flksiranih vjerovanja i dogmi ortodoksnih ucitelja. U tom odnosu i

antagonizmu prema ortodoksiji atmosfera epikurejskog uzivanja zivota i radovanja svijetu kakav on jeste

mijesa se sa dobrocudnim prezirom zbog nedosljednosti propovjednika sunnitskih vjerovanja, sto je

znacilo duboko zanemarivanje islamskog kulta i rituala. Kao eklatantan primjer Dzon Kingsli Birge navodi

pjesmu Junusa Emrea u kojoj pjesnik poredi Boga sa piljarom koji pokusava da odvagne nasa djela i

zasluge. Mada pjesma izgleda kao ostar protest protiv Boga i njegove nepravde, koji nas je stvorio kakvi

jesmo, a onda nas podvrgava kazni ako cinimo zlo, pjesma je, u stvari, bektasijska kritika sunnitskog

vjerovanja u sudnji dan i obracun.



Medutim, tendencija da se bektasije narugaju i, izvrgnu podsmijehu ortodoksni islam nije znacila i

objasnjenje vlastitih pogleda i vjerovanja, jer bektasije vole da zadrze atmosferu potpune misterioznosti

bektasi misterija (
sirr-i bektasi) u izrazavanju svojih vjerovanja, u cemu su im dobro posluzili simboli i

znacenja ucenja hurufija, koja su za neupucenog prava zagonetka, ili ana ne znace nista, kao sto pise Asik

Hasan:




"Mi smo basta, ruza je u nama (pocinje pjesma).

Ako trazis (slovo) dzim, slovo (dal) je u nama. (Zadnji stili pjesme)."




I Turabi u jednom nefesu razvija misli u enigmatitnim terminima koji se bez poznavanja hurufijskih

simbola ne razumiju. On kaze:




"O, Turabi, onaj koji stvara u jednom dahu 18000 svjetova,

To sto stvara svijet su tri slova i pet tacaka."




Tendencije razvoja baktasizma ka jednoj misterioznoj religiji logicno su nametnule i potrebu vodita da bi

uvedeni mogao uopce shvatiti misterije reda i njegova utenja. Ali, to je odvelo i zakljucku da se utenje

bektasija moze razumjeti samo putem vodita, a u daljem razvoju dovelo je do doktrine
mursida -vodica

kao apsolutno-esencijalnog bica koje zauzima maltene bozansko mjesto za ucenika
(murida), koji treba

da mu se potpuno preda i pokorava i u njemu i njegovoj volji trazi Istinu. Jer nema knjige koja moze

adekvatno da poucava bektasizarn, niti vjere (dogme) koja se moze razumjeti bez pomoci vodica. Da

neko postane bektasija, prvi korak je da nade
mursida:



"Onaj koji kaze, ja trazim Muhameda Aliju,

Prvo sto treba da ucini je da nade vodica."




Sada se odmah postavlja pitanje: Sta su to dogme, odnosno principi kojima mursid poucava svoje muride?



Najvaznija doktrina u ucenju bektasija koja predstavlja put ka religioznom znanju i iskustvu jeste

koncepcija "dort kapi" -cetvera vrata, odnosno cetiri osnove, a to su:



1)
Serijat (ili ortodoksni sunnitski zakon),

2)
Tarikat (ucenja i praksa tajnog religioznog recta),

3)
Marifat (misticko znanje o Bogu),

4)
Hakikat (neposredno iskustvo sustine realnosti).



Prema ovome konceptu strukturiran je i smisao Kur'ana, koji za bektasije ima cetiri znacenja: a) spoljni

tekst
('ibare) je za masu ('awam); b) suptilnosti (leta'if) za gnostike ('arifin); c) tajne za evlije; d)

unutrasnju istinu, bit
(hakikat) za profete i poslanike.



Cinjenicaje da bektasije, po opcem uvjerenju, potpuno zanemaruju i zapostavljaju religiozne obaveze koje

trazi serijat, mada su zadrzali samo izvjesnnu dozu respekta u odnosu na odredbe serijata. Dovoljna je

ilustracija za to upotreba vina u okviru bektsijskili ceremonija. "Kod bektsija", kako kale Enver Sapolyo,

"postoji molitva, ali namaz, kao obavezna dnevna molitva serijatom propisana, ne postoji. Oni se stalno

mole Aliji i pirovima."



Preneseno na idejni, odnosno intelektualni plan, za bektasije postoji fiksirani jaz izmedu serijata i

tarikata, koji se izrasava u ideji o videnju svijeta u kojem Zivimo. Za onoga koji usvaja serijat i njegova

ucenja svijet je stvoren iz nicega -nebica. Takva logika razmisljanja vodi do izvjesnog dualizma. Naime,

postoji Bog iznad, a izvan je njegov stvoreni kosmos, i taj materijalni svijet dok postoji, posjeduje izvjesnu

realnost. Medutim, za onog koji je ucao u tarikat, ideja o Bogu i svijetu se mijenja. gada se o Bogu ne misli

kao o mocnom tvorcu, nego vise o Istini, Realnom bitku, a sve drugo je sarno privid i pojava. Bog je

opstojao kao nediferencirano jedinstvo. Stvaranje svijeta, kao sto znamo, desilo se kada je Bog, prema

navodnoj izreci Muhameda, odlucio: "Bio sam skrivena riznica, zato sam zelio da budem poznat, i tako

sam stvorio kreaciju (svijet) da bi bio upoznat."



Interesantno je zapaziti ideju bektsija da je Bog iz svoje vlastite svjetlosti stvorio svjetlo Muhameda

(
Nur-i Muhamedi), a onda radi njega stvorio svijet. Bektasije tu uobicajenu ideju variraju, identiflkujuci

Aliju sa Muhamedom, Aliju koji se otkriva u ovoj svjetlosti i cije inicijale nalazeu njoj. Zatim je iz istog

izvora stvorio duse profeta i svih stvorenja.



Oslanjajuci se na izvjesne stavke i ideje Kur'ana i tradicije red bektasija je kreirao semu emanacije

fenomenalnog svijeta umnogome se sluzeci terminima Ptolomejevog kosmografskog sistema.

Razmatrajuci druge redove, mi smo objasnili da se serijom emanacija i izljeva iz nediferenciranog

jedinstva proporcija Realnog bica smanjuje kako se spusta dalje od izvora. Taj razvoj tece u dva pravca,

ili, slikovito izrazeno, u dva luka: "
qaws-i nuzul" (Luk spustanja) i "qaws-i 'urudz" (Luk uzdizanja,

penjanja). Silazak tete iz bozanskog izvora u vidu emanacija koje sadrze staIno smanjujuce elemente

Realnosti, a stalno rastucu proporciju pojave ili nebica sve do fizicke materije na dnu silaznog luka, tj. do

fenomenalnog svijeta.



Zatim slijedi drugi luk "
qaws-i 'urudz" (Luk uzdizanja, penjanja), kada materija preuzima sve vise

karakter Realnog bica dok ne dode do savrsenog covjeka (
Insan-i kamil), sto znaci potpuni povratak u

bozanstvo. To se oslanja na izreku Muhameda: "Sve ce se vratiti svome izvoru".



U stvari, ovaj ciklus spustanja i ponovnog uzdizanja znaci usavrsavanje ljudskog bica koje treba da se

penje do savrsenog covjeka, sto predstavlja povratak covjeka ka Bogu kao svom ishodistu.



Medutim, neke bektasije vjeruju u prelazak duse na samrti u tijelo iste vrste (metempsihosis). lma ih koji

vjeruju da je dusa ubice Huseina usIa u zeca, zbog cega oni ne love niti jednu, pa i ne doticu se zeca.



Istina je da bektasije mnogo govore o ideji povratka ka Bogu, medutirn, veoma malo je receno u literaturi

ovog reda o buducem Zivotu. Pa i taj povratak u bozanstvo, kako na to gledaju bektasije, nije zamisljen

kao bilo kakav gubitak individualiteta. Jer smatraju da je preminuli
evlija jos Ziva prisutnost u

fenomenalnom svijetu koju covjek, po potrebi, maze pozvati u pomoc.



Medu svrsenim i evlijama koje narocito postuju bektasije, kao centralna figura pojavljuje se Alija, po

cemu su bektasije ujedno alevije. U spiritualnoj hijerarhiji, o kojoj sma naprijed nesto rekli, najuzvisenije

mjesto pripada Aliji. Oni su otsli taka daleko u teoretskom objasnjenju znacaja Alije da su ne sarno

stvorili kult Alije nego su ga identificirali sa bozanstvom. Ta deifIkacija Alije izrazava se i u njihovom

izrazu "
bism-i Sah" (U ime Cara, ili u ime Alije), umjesto Kur'anskog "bismilIahi" (U ime Allaha).

Bektasije Aliju ujedinjuju sa Allahom i Muhamedom u jedan trinitet, kako to izrazava Sefll Abdal:


"Allah Muhammet Ali hep bir sirdir".

(Allah, Muhamed, Alija, svi su jedna tajna)




ili Perisan Baba

"Hakk Muhammet Ali haktir".

(Bog, Muhamed, Alija su Realnost)




U knjizevnim kreacijarna bektsija Muhamed i Alija dolaze kao jedan pojam, jer, kako misle bektasije, oni

se izgovaraju i pisu kao dva imena, a u stvari su jedna licnost, ill kao neka teoloska flgura dvojice koji su

objavili tajne islamske religije. Medutim, iz praktitnih razloga, pravi se razlika. Teoretski gledano,

Muhamedu pripada potasno mjesto kod bektasija, jer prva emanacija iz nediferenciranog bozanstva je

"Svjetlo Muhameda" (
Nur-i Muhammedi). Prorok Muharned je prezentirao bozju objavu, Kur'an, ali put

za razumijevanje unutrasnjih znatenja i dubljeg poimanja objave jeste Alija, zbog tega Alija kod bektasija

zauzirna pre-dominantno mjesto.



U doktrinarnom smislu bektasije su
si'iti, priznaju 12 imama i visoko cijene Dzafera al-Sadika. Pored 12

imama, bektasije, postuju i 14 nevinih Zrtava (
ma'sum-i pak), djecu imama. Ovih 14 nevinih i 12 imama

sa Fatimom i Hatidzom predstavljaju kod bektasija posebne manifestacije Boga, sto skupa tini broj

arapskog alfabeta, i sto je od znataja prema teoriji hurufizma koju su prihvatill bektasije.




Obredi i Ceremonije

Kao red zatvorenog tip a, bektasije su imali elaboriranu ceremoniju prijema novih clanova zvana "Ikrar

ayini
", koja je objasnjena u knjigama o bektasijskom ritualu (Erkan-name). Medutim, treba primijetiti da

se opisi ceremonije, redoslijed obreda, kao i sadrzaj obreda donekle razlikuju kod raznih autora, kao na

primjer, kod Murata Sertogiua, Envera Sapolyoa, Kemala Sarnangila, kao i Yakub Kadrija.



U toku ove ceremonije, kad se kandidat proglasi clanom, slijedi distribucija rakija, hljeba i sira.

Pretpostavlja se da je to preostali obicaj svete opcine sto je praktikovano od Artotirita.



Prilazeci analiticki ovom obredu, Helmer Ringgren pokusava da iznade porijeklo razlicitih elemenata u

ritualu i uvjeren je da postoji neka veza izmedu
tigbent (pojasa) i kusti Parsa. Turski ucenjaci su skloni

da istaknu slicnosti sa samanistickim ritualom da bi povezali tradicije bektsija sa predislamskom turskom

kulturom, u sto, bar vecim dijelom, Ringgren nije uvjeren.



Poslije ove ceremonije, koja simbolizira izdvajanje novog clana iz predasnjeg zivota i njegovo integriranje

u novi zivot kao erena u zajednicu
erena (onih koji su dostigii istinu), postoji jos i skupni ob red ili pijanka,

zvani "
Ajin-i dzem", gdje on (kandidat) sudjeluje kao ravnopravan clan reda. Ova ceremonija, koja se

provodi dva puta sedmicno, vise lici na praznovanje nego na poboini obred. Tada se toci rakija, naravno,

uz elaboriranu proceduru, pjevaju se pjesme
(nefes) uz pratnju saza i izvodi ples (sama').



Na celu reda bektasija nalazio se Celebi, koji je zivio u glavnoj tekiji "
Pir evi" u Hadzibektaskoyu kod

Kirsehira. Ova funkcija je bila nasljedna u XVIII i XIX stoljecu, ali ne uvijek. Pored njih, tu su bili i

duhovni lideri bektsijskog reda, zvani
"dede". Procelnik tekije zvao se "baba", clan reda "dervis", a tek

primljeni u red nazivao se
"muhib", i simpatizer reda "asik".  Bektasije nose kapu bijele boje sa 4 ili 12

nabora, sto, naravno, ima i simbolican znacaj (4 vrata ili 12 imama).




Bektasije u nasim zemljama

Uporedo sa turskim osvajanjima na Balkanu, zajedno sa vojskom u kojoj su i sami ucestvovali i

sudjelovali u osvajanjima, pojavili su se dervisi-bektasije u nasim zemljama. Vec sredinom XIV stoljeta

bektasije su se pojavile na granicama Rumelije, a do kraja ovoga vijeka ucvrstili su se medu janjicarima.

Neki istoricari objasnjavali su to cinjenicom sto su janjicari bili vecinom hriscanska djeca, hriscanskog

porijekla, ili ratni zarobljenici, pa su radije pokazivali sklonost ka bektasizmu kao narodnom obliku

religije nego sunnitskom islamu.



Krajem XVI stoljeta janicari-bektasije su i zvanicno priznali Hadzi Bektasa Veliju za svog

sveca-zastitnika. Dakle, stvoren je kult Hadzi Bektasa, sto potvrduje i fakat da je od tada jedan

bektasijski baba boravio u njihovom korpusu, a prilikom izbora, novi poglavica reda
"dede" bi dolazio u

Istanbul da i zvanicno primi krunu od janjicarskog age.



Medutim, Prof. Fuad Koprulu zastupa drugu tezu, On opovrgava tvrdenja i legende koje se odnose na

susret Hadzi Bektasa sa osmanskim vladarima -Osmanom i Orhanom, ili na ulogu koju je Hadzi Bektas

imao u osnivanju janjicarskog korpusa, sto smatra cistom izmisljotinom, i sto po njemu nema nikakvog

istorijskog osnova.



Bektasijska propaganda imala je velikog uspjeha i utjecaja na Turkmene u Anadoliji, narocito u oblasti

izmedu Kizilirmaka i Erzeruma i na jugu u planinama Taurusa. Ucenje bektasijskog reda prihvatili su i

Turkmeni Juruci nastanjeni izmedu Jedrena i Dunava na Balkanu, potom stanovnici Dobrudze i

Deliormana u istocnoj Bugarskoj, te stanovnici na planinama Rodopa u Grckoj i Bugarskoj. Tokom XV i

XVI stoljeca mnostvo tih turkmenskih nomada prelazi na sjedilacki nacin tivota, osnivajuti svoja sela i

nastanjujuci se u gradovima.



Treba istaknuti cinjenicu da su heterodoksne grope dervisa odigrale znacajnu ulogu u islamiziranju

hriscanskog stanovnistva u Rumeliji i u islamizaciji Balkana u toku XIV i XV stoljeta. O znacaju i krupnoj

ulozi bektasija u sirenju islama medu starosjedilackim hriscanskim stanovnistvom u Rumeliji i na

Balkanu govori i HaIil Inaldzik. On s pravom primjecuje da je bektasijski oblik islama, koji priznaje

ravnopravnost religija, koji pridaje veci znacaj skrivenim vrijednostima nego spoljnim obiljezjima, koji

zapostavlja vrsenje islamskih obreda-molitvu, post, a dozvoljava upotrebu vina i dopusta zenama da se

pojavljuju otkrivena lica, bel feredze i slobodno mijesaju s muskarcima, te zbog svoje esteticke prirode i

karaktera narodnog reda bio prihvatljiv za mnogobrojne balkanske seljake.



Medutim, pored religiozno-sinkretistickog, postoji i jedan drugi aspekt. Naime, bektasijski red je i zbog

svoga vjecito opozicionog stava prema oficijelnom sunnitskom islamu i sunnitskom drustvu opcenito

nailazio na prijem protivnika osmanskog feudalnog drustva i poretka, a kao organizacija zatvorenog tipa

za to je bio veoma pogodan. Iz tih razloga su ga prihvatile i grope koje su nastojale da kroz mrezu

bektasijskih tekija provedu svoj utjecaj i odrze ili sacuvaju za sebe vise samostalnosti i vlasti. U vezi s tim

moze se kasnije govoriti i o izvjesnoj ulozi i aktivnosti bektasijskih tekija u procesu stvaranja i njegovanja

nacionalnih temji kod izvjesnih etnickih struktura kod nas.



A sada da vidimo kako je bio zastupljen ovaj red dervisa i do koje mjere je irnao utjecaja u nasim

zemljama.

Bektashi Cloud

User login

Navigation

Who's online

There are currently 0 users and 13 guests online.